Herpes – najčešća pitanja

Što je herpes?

Nazivom herpes označavamo nekoliko različitih kožnih bolesti. Zajedničko im je to što su uzrokovane virusnom infekcijom iz porodice Herpesviridae. Najčešće se pod pojmom “herpes” misli na herpes simplex, svrbežljivi, mjehurasti osip na usnama ili intimnim područjima, koji se može ponavljati na istom mjestu. Uzrokuje ga virus herpes simplex (HSV).

Postoje dvije vrste virusa herpes simplex: HSV-1, koji obično uzrokuje herpes na usnama ili drugdje na koži, a u polovici slučajeva i na genitalijama, te HSV-2, koji najčešće uzrokuje genitalni herpes, rjeđe na drugim dijelovima tijela. Međutim, bilo koji od ova dva virusa može izazvati osip bilo gdje na koži. U rijetkim slučajevima može doći i do zahvaćenosti unutarnjih organa.

Kako se kaže herpes simpleks?

Simptomi i znakovi herpes simpleksa mogu se razlikovati ovisno o težini infekcije i mjestu zahvaćenosti. Općenito, herpes najčešće uzrokuje bolne mjehuriće ili ranice na koži ili sluznicama. Ovi mjehurići ili ranice mogu biti praćeni dodatnim simptomima, poput svrbeža, peckanja i trnaca. Ponekad se ti simptomi javljaju već prije nego što se pojavi osip.

Što uzrokuje herpes?

Herpes uzrokuje virus herpes simplex (HSV), dok herpes zoster uzrokuje virus varicella-zoster. Herpes simplex prenosi se kontaktom s inficiranom kožom ili sluznicom, dok herpes zoster nastaje reaktivacijom virusa varicella-zoster, koji uzrokuje vodene kozice.

Jednom kada se zarazimo herpesom ili vodenim kozicama, virus trajno ostaje u tijelu, u ganglijima uz leđnu moždinu. Povremeno se može reaktivirati i putem živca migrirati prema koži. Zato se herpes simplex i genitalni herpes javljaju na istom mjestu, dok herpes zoster (poznat kao šindra ili pasovac) zahvaća područje koje opskrbljuje jedan živac (dermatom).

Što je herpes zoster?

Herpes zoster, poznat i kao šindra ili pasovac, posljedica je ponovne aktivacije virusa varicella-zoster, koji uzrokuje vodene kozice. Nakon što prebolimo vodene kozice, virus ostaje trajno prisutan u tijelu u neaktivnom obliku, smješten u živčanim čvorovima (ganglijima) uz kralježnicu. Reaktivacija virusa može se dogoditi zbog oslabljenog imunološkog sustava, starenja ili drugih faktora.

Klinička slika pasavca može biti vrlo raznolika, ali najčešće započinje prodromalnom fazom, koju karakteriziraju bol, svrbež i osjećaj pečenja na području gdje će se kasnije razviti osip. Ova faza može trajati nekoliko dana prije nego što se pojavi osip.

Osip je obično jednostran i prati raspored dermatoma, što znači da se pojavljuje na području kože koje opskrbljuje jedan živac. Manifestira se kao skupina mjehurića (vezikula) na crvenoj koži i može biti izrazito bolan. Mjehurići postupno pucaju, stvaraju kraste koje s vremenom otpadaju. U nekim slučajevima mogu ostati ožiljci, ali obično koža zaraste bez trajnih posljedica.

Mogu se pojaviti i komplikacije, a najneugodnija među njima je postherpetična neuralgija. Riječ je o kroničnoj, dugotrajnoj boli na zahvaćenom području, koja može trajati tjednima ili mjesecima nakon što osip nestane. Ostale komplikacije mogu uključivati oštećenje očiju, neurološke probleme i dodatnu bakterijsku infekciju kožnih lezija. Osobe koje nisu preboljele vodene kozice niti su cijepljene protiv njih mogu se zaraziti virusom varicella-zoster putem kontakta s osobom koja ima herpes zoster.

Kako se dijagnosticira herpes?

Dijagnoza herpesa obično se postavlja na temelju kliničke slike (karakterističnog izgleda osipa), a laboratorijske pretrage su rijetko potrebne. Liječnik može uzeti bris mjehurića ili ranice i poslati ga u laboratorij kako bi se provjerila prisutnost virusa, najčešće pomoću lančane reakcije polimerazom (PCR). Krvni testovi mogu otkriti antitijela na herpes, ali se koriste samo u posebnim slučajevima. Nakon prve infekcije, test na antitijela ostaje pozitivan doživotno, pa ova pretraga obično nema dijagnostičku vrijednost.

Kako se liječi herpes?

Trenutno ne postoji lijek koji bi potpuno eliminirao virus herpesa iz tijela. Virusi HSV i VZV nakon prve infekcije ostaju trajno prisutni u tijelu, smješteni u živčanim čvorovima (ganglijima) uz kralježnicu, te se mogu reaktivirati u bilo kojem trenutku. Međutim, antivirusni lijekovi u obliku tableta ili infuzija mogu učinkovito ublažiti simptome, smanjiti rizik prijenosa i spriječiti postherpetičnu neuralgiju. Također, kreme i masti mogu pomoći u ublažavanju simptoma poput svrbeža i peckanja.

Osobama koje često imaju ponovne epizode herpesa ili imaju oslabljen imunitet zbog bolesti ili terapije liječnik može preporučiti profilaktičku antivirusnu terapiju. To podrazumijeva dugotrajno uzimanje antivirusnog lijeka u niskoj dozi, što u većini slučajeva učinkovito sprječava izbijanje herpesa.

Može li se herpes spriječiti?

Prijenos herpesa može se spriječiti izbjegavanjem bliskog kontakta s osobama koje imaju aktivnu infekciju, neposrednim kontaktom sa zaraženim predmetima (npr. čašama, priborom za jelo, ručnicima) te praksom sigurne spolnosti.

Postoji cjepivo protiv vodenih kozica i cjepivo protiv herpes zostera, koje u većini slučajeva može spriječiti bolest ili značajno smanjiti rizik od njezine pojave.